Komplementarnost (molekularna biologija)

Poklapanje između dvije DNK baze (guanin i citozin) sa vodikovim vezama (isprekidane linije) koje ih drže zajedno
Poklapaju se između dvije DNK baze (adenin i timin) sa vodikovim vezama (isprekidane linije) koje ih drže zajedno

U molekulskoj biologiji, pojam komplementarnost podrazumijeva takve odnose između dvije strukture koje se poklapaju po obrascu brave i ključa. U prirodi, komplementarnost je osnovni princip replikacije DNK i transkripcije, jer je to svojstvo koje dijele idvije sekvence sekvence DNK ili RNK, tako da kada su antiparalelno međusobno poravnate, nukleotidne baze na svakom položaju u sekvencama će biti komplementarne, slično kao da se gleda u ogledalo i vidi naličje stvari. Ovo komplementarno uparivanje baza omogućava ćelijama da kopira informacije iz jedne generacije u drugu, pa čak i pronađe i popravi oštećenja na pohranjenim informacijama u sekvencama.

Stupanj komplementarnosti između dva lanca nukleinskih kiselina može varirati, od potpune komplementarnosti (svaki nukleotid je preko puta svoje suprotnosti) do nikakve komplementarnosti (svaki nukleotid nije preko puta svoje suprotnosti) i određuje stabilnost sekvenci koje će biti zajedno. Nadalje, različite funkcije popravljanja DNK, kao i regulatorne funkcije, temelje se na komplementarnosti baznih parova. U biotehnologiji, princip komplementarnosti baznih parova omogućava stvaranje hibrida DNK, između RNK i DNK i otvara vrata modernim alatima kao što je biblioteka cDNK.

Iako se većina komplementarnosti vidi između dva odvojena niza nukleotida u DNK ili RNK, moguće je i da sekvenca ima unutrašnju komplementarnost što rezultira sekvencom vezanja za sebe u presavijenoj konfiguraciji.


From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne